Tag Archive for sakurabana

CIKLUS ANIME KLASIKA – „BLOOD: THE LAST VAMPIRE“

1422648_258627770957068_1628187684_nPoslednji film koji ćemo vam puštati u okviru ciklusa anime klasika dolazi bukvalno na zahtev gledalaca. Naime, kada smo prilikom najavljivanja filma„Vampire Hunter D: Bloodlust“ postavili link za čuveni AMV „Mitternacht“, koji kombinuje klipove iz tri animea poznata po pristupu vampirskoj tematici, većina vas je lako prepoznala „Hellsing“, ali ste se raspitivali koje je to treće ostvarenje, ono u kome školarica u mornarskoj uniformi katanom istranžira slučajnog prolaznika u metrou. Odgovor na vaše pitanje glasi „Blood: The Last Vampire“, i ovim filmom ćemo završiti ciklus anime klasika – barem za sad, jer čim se ponovo ukaže prilika da edukujemo omladinu (i one malo starije) upućivanjem u kultna ostvarenja japanske animacije, iskoristićemo je drage volje. Ostalo je još mnogo znamenitih filmova da se prikaže.
Glavni lik filma „Blood: The Last Vampire“ je devojka po imenu Saja. Hladne glave, vešta s katanom i s oštrim instinktom za ubijanje, ova tinejdžerka potpuno je posvećena svom životnom pozivu – a to bi bilo ubijanje hiroptera, svojevrsnih vampira koji liče na grotesknu mešavinu slepih miševa i ljudi (dizajn im je inspirisan „Drakulom“ Frensisa Forda Kopole iz 1992, ako se sećate one scene kad Geri Oldman u gumenoj masci naglavce visi s plafona spavaće sobe Vinone Rajder). Hiroptere mogu da se pretvaraju da su normalna ljudska bića i infiltriraju se u društvo, odakle biraju svoje žrtve. Prerušena u bezopasnu srednjoškolku, Saja je poslata u vazduhoplovnu bazu Jokota, jedan od najvećih stacionara vojske Sjedinjenih Američkih Država na japanskom tlu, gde joj je zadatak da pronađe prikrivene hiroptere i pošalje ih bogu na istinu. Uzgred, priča se dešava 1966. godine, u jeku priprema za Vijetnamski rat, kada su Amerikanci upravo ovu vazduhoplovnu bazu koristili kao glavni azijski oslonac za svoje vojne operacije.
„Blood: The Last Vampire“ snimljen je 2000. godine u okviru studija Production I.G, poznatog po raskošnoj, visokobudžetnoj animaciji. Direktor kompanije Micuhisa Išikava je želeo sopstvenu originalnu franšizu, koja će biti u vlasništvu studija i koju će moći da eksploatiše kako hoće. Za pomoć se obratio slavnom reditelju Mamoru Ošiiju, koji je u to vreme držao kreativni kurs pisanja scenarija za mlade filmadžije. Ošii je svojim polaznicima izneo zanimljivu ponudu – ko za domaći smisli najzanimljiviju ideju za anime film, potpisaće ugovor sa kompanijom Production I.G. Iako se ne može baš reći da je koncept hladnokrvne školarice koja vitla katanom i roka čudovišta preterano originalan, Išikavi se ovaj predložak najviše svideo, te je tako to postao pobednički scenario po kome je snimljen film. Tek mnogo godina kasnije, Išikava je bacio pogled na američku seriju „Buffy the Vampire Slayer“ i prenerazio se sličnostima između svoje franšize i projekta Džosa Vidona – do te mere da je, po sopstvenom priznanju, dugo strahovao da će ga Vidon tužiti za plagijat. Srećom, to se (još uvek) nije dogodilo.
Kao franšiza, pored filma koji prikazujemo, „Blood“ je iznedrio i mangu (čiji je autor, inače, bivša zvezda hentai scene, što radnju vodi u „zanimljivim“ pravcima), nekoliko romana i video igara, igrani film, kao i dve TV serije – odlični „Blood +“ iz 2005. koji predstavlja spomenik onome kako su mejnstrim anime serijali izgledali na vrhuncu Zlatnog doba TV animacije (iako mu ljubitelji filma zameraju što je Saja od žestoke ženske postala stereotipna anime heroina), i nedavno snimljeni „Blood-C“ u koji su prste umešale i čuvene CLAMP-ice, i koji su fanovi dočekali na nož jer podleže trenutno popularnim moe trendovima i odlazi predaleko od izvorne ideje. Interesantno je da sva ova dela nisu međusobno povezana, već svako predstavlja novu verziju priče o devojčici koja tamani vampire.
Od sledećeg ponedeljka, u klubu vas čeka program iznenađenja, koji ćemo sa zadovoljstvom uskoro najaviti. Sa anime ciklusima nastavljamo od nove godine – i ponovo ćemo se truditi da vam predstavljamo ostvarenja koja su ne samo zabavna, već i visoko kvalitetna.

ŠTA: CIKLUS ANIME KLASIKA – „BLOOD: THE LAST VAMPIRE“
KADA: 2.12.2013. od 19:30h
GDE: Klub Sakurabana, Pop Lukina 6

CIKLUS ANIME KLASIKA – 5 cm PER SECOND

5cm

Od ponedeljka, najavljen je pad temperature – čini se da će vreme najzad dolikovati kasnoj beogradskoj jeseni. U klubu „Sakurabana“, ne bojimo se hladnoće – osim toplih čajeva i nudli koji su uvek tu da vas zgreju, tu su i projekcije kvalitetnih filmova koje i te kako podižu temperaturu. Ostvarenje koje je ovog ponedeljka na repertoaru predstavlja „najmlađi“ anime koji ćemo vam puštati u ciklusu klasika: snimljeno je 2007. godine, ali mu kultni status niko ne osporava. Radi se o filmu „5 cm per second“ reditelja Makoto Šinkaija, dokazanom remek-delu novije anime produkcije.

Ako ste redovni na Sakurabaninim dešavanjima, Makoto Šinkai vam je dobro poznato ime. Mladi reditelj je skrenuo je pažnju na sebe još 2002. ostvarenjem „Voices of a Distant Star“, koje je osvojilo brojne nagrade i naišlo na nepodeljeno oduševljenje publike i kritike. Ovo možda i ne bi bilo toliko neobično da Šinkai ovaj film u celosti nije animirao bez ičije pomoći, radeći sam na svom kompjuteru. Nakon što se proslavio, Šinkai je osnovao sopstveni anime studio, CoMix Wave,  koji danas važi za jedan od stubova kvalitetne, nezavisne animacije. Često ćete čuti da Šinkaija opisuju kao „naslednika Hajao Mijazakija“.

Do sad ste imali prilike da uživate u njegovom „ghiblijevskom“ avanturističkom filmu „Hoshi wo Ou Kodomo“ koji smo puštali na Japanizmu 2012, kao i kratkom ostvarenju „Garden of Words“, o vezi između srednjoškolca i starije žene,  koji je beogradsku premijeru  doživeo na ovogodišnjoj konvenciji. „5 cm per second“, Šinkaijev verovatno najbolji film, već smo jednom puštali za Dan zaljubljenih 2008. – ali to je bilo i pre prvog Japanizma, mnogo pre nego što je većina naše sadašnje publike uopšte i otkrila ljubav prema japanskoj animaciji.

Ako se pitate zašto se film baš tako zove, 5 cm u sekundi je brzina kojom latice trešnjinog cveta padaju s drveta na tlo – a verujemo da nema potrebe objašnjavati vam duboko japansku simboliku koja stoji iza ove slike. Priča je naizgled jednostavna: počinje susretom dvoje tinejdžera koji se rasplamsava u idiličnu prvu ljubav, i vrhunac doživljava u noći kada mladi gospodin vozom prelazi preko pola Japana ne bi li još jednom video svoju draganu, jer su životne okolnosti naterale njihove roditelje na preseljenje, što neminovno znači i prekid veze. Međutim, film se ovde ne završava – dokazujući da su sve na prvi pogled jednostavne priče suštinski složene i višeslojne, Šinkai prati svog junaka, koji i dalje vene za davnom nikad prežaljenom dragom, u još dva životna segmenta. Prvi se bavi završnim razredima njegove srednje škole i dat je iz ugla koleginice iz razreda čija je on tajna simpatija, a drugi ga zatiče kao odraslog, zaposlenog čoveka, nesposobnog da održi normalnu vezu jer u svakoj ženi traži svoju ljubav iz detinjstva. Naravno, završna scena filma je ono što svi čekaju da vide – ponovni susret njih dvoje, dobrih 15 godina posle noći putovanja vozom.

Šinkai je filmom „5 cm per second“ uspešno objasnio neke stvari: da oblačno nebo može da bude jednako uzbudljivo kao i scena tabačine, te da bioskopski anime film kao forma i te kako uspeva da ispriča obične, ljudske priče s kojima se svako u publici može bar delom poistovetiti. Ne treba da čudi da se nalazi na top listi omiljenih animea velikog broja veterana među fanovima – ko sumnja, neka slobodno baci pogled na prvi „AMV8“ i prebroji koliko puta su korišćeni klipovi iz ovog filma.

I mali savet – ponesite papirnate maramice, trebaće.

CIKLUS ANIME KLASIKA – VAMPIRE HUNTER D: BLOODLUST

hunterd

Pošto vas je prethodna projekcija vratila u campy 80-te kad je cvetala produkcija štapom i kanapom animiranih OVA ostvarenja (za neupućene: OVA – Original Video Animation, iliti anime koji je direktno izašao na kaseti, bez staža u bioskopima ili emitovanja na televiziji), upoznavši vas sa „Vampire Hunter D“ franšizom, ovog ponedeljka vam predstavljamo film koji s pravom važi za možda i najbolji anime projekat o krvopijama – „Vampire Hunter D: Bloodlust“.

Za razliku od pravolinijskog, hamerovskog horora iz prvog filma, „Bloodlust“ donosi zaplet prilagođen modernim senzibilitetima, sa krajnje, kako da kažemo, gothičarski prikazanim vampirima. Priča počinje kada mladu gospođicu Šarlotu jedne noći iz roditeljskog doma mučki kidnapuje vampir. Njen otac će unajmiti najboljeg lovca na natprirodno, čoveka poznatog kao D, da je vrati kući živu ili mrtvu. D, dugokosi lepotan sa šeširom širokog oboda, mehaničkim konjem i demonom koji živi u njegovoj levoj ruci, prihvatiće se zadatka, svestan da mora da se bori ne samo protiv vampira i njegovih henčmena, već i braće Markus, beskrupuloznih lovaca na ucene koji su mu konkurencija. Komplikacijama ni tu nije kraj – naime, mlada dama je čvrsto rešila da ne želi da bude spasena.

Snimljen 2001. „Bloodlust“ predstavlja nezavisni nastavak prvog „Vampire Hunter D“ filma – što će reći, namerno je napravljen tako da u njemu možete uživati i ako ste odgledali prikvel, i ako vam je ovo prvi susret s franšizom. Manje je poznato to da je „Bloodlust“ pravljen za američko tržište: krajem 90-tih, zahvaljujući različitim faktorima, Zapad je zapljusnuo talas oduševljavanja japanskom animacijom. Studio Madhouse je pomislio da to iskoristi tako što će producirati novi deo franšize za koju se čulo i van Japana. Na kormilo projekta je stavljen Jošiaki Kavađiri, čovek koji nam je podario „Ninja Scroll“, kao anime reditelj čija je reputacija među zapadnim fanovima bila i veća nego u samom Japanu, a studio je u čitav poduhvat uložio zavidne novce, što je dizajneru Jošitaki Amanou najzad dalo budžet koji je zaslužio i omogućilo mu da se razmaše. Na taj način, „Bloodlust“ sadrži sve sastojke koje su zapadni fanovi od pre jedne decenije očekivali da vide u jednom anime ostvarenju: vrhunski dizajn i animaciju, istripovanu priču koja kombinuje vampirske klišee s elementima naučne fantastike i vesterna, epsku akciju, tragičnu romansu, kao i bizarluk, seks i nasilje, ali u umerenim, da ne kažemo ukusnim količinama. Ne treba da čudi da je mnogim fanovima te generacije „Bloodlust“ dugo bio pojam dobrog anime filma.

Ponedeljak je državni praznik, tako da vam izgovori poput škole ili obaveza na fakultetu neće proći. Očekujemo vas u velikom broju – ovo je film koji zaista ne želite da propustite.

ŠTA: CIKLUS ANIME KLASIKA – VAMPIRE HUNTER D: BLOODLUST
KADA: 11.11.2013. od 19:30h
GDE: Klub Sakurabana, Pop Lukina 6

%d bloggers like this: