Tag Archive for Japanizam

CIKLUS ANIME KLASIKA – „BLOOD: THE LAST VAMPIRE“

1422648_258627770957068_1628187684_nPoslednji film koji ćemo vam puštati u okviru ciklusa anime klasika dolazi bukvalno na zahtev gledalaca. Naime, kada smo prilikom najavljivanja filma„Vampire Hunter D: Bloodlust“ postavili link za čuveni AMV „Mitternacht“, koji kombinuje klipove iz tri animea poznata po pristupu vampirskoj tematici, većina vas je lako prepoznala „Hellsing“, ali ste se raspitivali koje je to treće ostvarenje, ono u kome školarica u mornarskoj uniformi katanom istranžira slučajnog prolaznika u metrou. Odgovor na vaše pitanje glasi „Blood: The Last Vampire“, i ovim filmom ćemo završiti ciklus anime klasika – barem za sad, jer čim se ponovo ukaže prilika da edukujemo omladinu (i one malo starije) upućivanjem u kultna ostvarenja japanske animacije, iskoristićemo je drage volje. Ostalo je još mnogo znamenitih filmova da se prikaže.
Glavni lik filma „Blood: The Last Vampire“ je devojka po imenu Saja. Hladne glave, vešta s katanom i s oštrim instinktom za ubijanje, ova tinejdžerka potpuno je posvećena svom životnom pozivu – a to bi bilo ubijanje hiroptera, svojevrsnih vampira koji liče na grotesknu mešavinu slepih miševa i ljudi (dizajn im je inspirisan „Drakulom“ Frensisa Forda Kopole iz 1992, ako se sećate one scene kad Geri Oldman u gumenoj masci naglavce visi s plafona spavaće sobe Vinone Rajder). Hiroptere mogu da se pretvaraju da su normalna ljudska bića i infiltriraju se u društvo, odakle biraju svoje žrtve. Prerušena u bezopasnu srednjoškolku, Saja je poslata u vazduhoplovnu bazu Jokota, jedan od najvećih stacionara vojske Sjedinjenih Američkih Država na japanskom tlu, gde joj je zadatak da pronađe prikrivene hiroptere i pošalje ih bogu na istinu. Uzgred, priča se dešava 1966. godine, u jeku priprema za Vijetnamski rat, kada su Amerikanci upravo ovu vazduhoplovnu bazu koristili kao glavni azijski oslonac za svoje vojne operacije.
„Blood: The Last Vampire“ snimljen je 2000. godine u okviru studija Production I.G, poznatog po raskošnoj, visokobudžetnoj animaciji. Direktor kompanije Micuhisa Išikava je želeo sopstvenu originalnu franšizu, koja će biti u vlasništvu studija i koju će moći da eksploatiše kako hoće. Za pomoć se obratio slavnom reditelju Mamoru Ošiiju, koji je u to vreme držao kreativni kurs pisanja scenarija za mlade filmadžije. Ošii je svojim polaznicima izneo zanimljivu ponudu – ko za domaći smisli najzanimljiviju ideju za anime film, potpisaće ugovor sa kompanijom Production I.G. Iako se ne može baš reći da je koncept hladnokrvne školarice koja vitla katanom i roka čudovišta preterano originalan, Išikavi se ovaj predložak najviše svideo, te je tako to postao pobednički scenario po kome je snimljen film. Tek mnogo godina kasnije, Išikava je bacio pogled na američku seriju „Buffy the Vampire Slayer“ i prenerazio se sličnostima između svoje franšize i projekta Džosa Vidona – do te mere da je, po sopstvenom priznanju, dugo strahovao da će ga Vidon tužiti za plagijat. Srećom, to se (još uvek) nije dogodilo.
Kao franšiza, pored filma koji prikazujemo, „Blood“ je iznedrio i mangu (čiji je autor, inače, bivša zvezda hentai scene, što radnju vodi u „zanimljivim“ pravcima), nekoliko romana i video igara, igrani film, kao i dve TV serije – odlični „Blood +“ iz 2005. koji predstavlja spomenik onome kako su mejnstrim anime serijali izgledali na vrhuncu Zlatnog doba TV animacije (iako mu ljubitelji filma zameraju što je Saja od žestoke ženske postala stereotipna anime heroina), i nedavno snimljeni „Blood-C“ u koji su prste umešale i čuvene CLAMP-ice, i koji su fanovi dočekali na nož jer podleže trenutno popularnim moe trendovima i odlazi predaleko od izvorne ideje. Interesantno je da sva ova dela nisu međusobno povezana, već svako predstavlja novu verziju priče o devojčici koja tamani vampire.
Od sledećeg ponedeljka, u klubu vas čeka program iznenađenja, koji ćemo sa zadovoljstvom uskoro najaviti. Sa anime ciklusima nastavljamo od nove godine – i ponovo ćemo se truditi da vam predstavljamo ostvarenja koja su ne samo zabavna, već i visoko kvalitetna.

ŠTA: CIKLUS ANIME KLASIKA – „BLOOD: THE LAST VAMPIRE“
KADA: 2.12.2013. od 19:30h
GDE: Klub Sakurabana, Pop Lukina 6

CIKLUS ANIME KLASIKA – JIN-ROH: THE WOLF BRIGADE

jin-roh_the_wolf_brigade_299_1280„Na te reči, vuk se bacio na devojčicu i raskomadao je, kidajući njeno meso i kosti, proždirući je živu, ne obazirući se na njene krike.“

Odlomak iz originalnog zapisa bajke „Crvenkapa

 

Zadovoljni reakcijom publike na ciklus anime klasika – od ovacija koje je prošlog ponedeljka pokupio „Vampire Hunter D: Bloodlust“ zaista nam je bilo toplo oko srca – ponosno nastavljamo s ovim programom, predstavljajući kultna ostvarenja novim generacijama. Film koji je sledeći na repertoaru zasluženo se može opisati kao kultni, iako ne uživa ni izbliza tako masovnu popularnost kao što mu dolikuje – pred vama je „Jin-Roh: The Wolf Brigade“, dizelpank ljubavna priča iza koje stoji niko drugi do Mamoru Ošii, jedan od najkontroverznijih reditelja u anime industriji.

Svaki anime fan koji drži do svoje opšte kulture barem je čuo za Mamoru Ošiija (ako niste, mrš’ u ćošak da se stidite). Reč je o autoru legendarnog filma „Ghost in the Shell“, verovatno najuticajnijeg animea svih vremena iz perspektive zapadne pop-kulture, o dokazanom trolu koji je snimio već pominjani „Angel’s Egg“, zasigurno najepskiji slučaj je**nja publike u zdrav mozak u istoriji japanske animacije, i o osvedočenom ciniku čija su poslednja ostvarenja, „The Sky Crawlers“ i „Miyamoto Musashi: Dream of the Last Samurai“, posvećena ljutitom obračunu s japanskim društvom, mitomanijom i istorijom, pa i sa samom anime industrijom. Ono što anime publika ređe zna je da se pored anime režije, Ošii oprobavao i u drugim vodama. Kao reditelj igranih filmova baš se i nije proslavio – svako ko je pokušao da gleda njegov „Avalon“, snimljen u Poljskoj sa lokalnom glumačkom ekipom, zna da vizuelna rešenja koja u animaciji izgledaju uzvišeno umetnički ne ferceraju uvek sa živim ljudima. Na drugoj strani, kao manga scenarista, svetu je podario „Kerberos Sagu“ – jednu od najupečatljivijih i najmračnijih vizija alternativne istorije, koja opisuje kako bi društvo izgledalo da su Nemci odneli pobedu u Drugom svetskom ratu.

Radnja filma „Jin-Roh: The Wolf Brigade“, snimljenog 1999. godine u okviru elitnog studija Production I.G, smeštena je u svet iz „Kerberos Sage“, u alternativni Japan 1950-tih. Kao ratni pobednici, Nemci su držali Japan pod okupacijom i tek su ga nedavno napustili, ostavivši državu u političkom i ekonomskom haosu – narod je u rasulu, učestali su ulični nemiri, teško oklopljene policijske jedinice red održavaju brutalnom silom, a sve su aktivnije i terorističke organizacije, koje zahtevaju uspostavljanje nekog drugačijeg društvenog poretka. U tom beznađu, sreću se Kazuki i Kei – on je mladi policajac, pripadnik elitne antiterorističke jedinice, a ona pak kurir za jednu terorističku ćeliju, po potrebi isporučujući kako tajna pisma, tako i plastični eksploziv. Njihova romansa, ispunjena preokretima na nivou političkih trilera, neće izaći na dobro – jer Ošii se ponovo poigrava sa gledaocima, pričajući im od davnina poznatu bajku u novom ruhu. Naime, „Jin-Roh“ je uvrnuta verzija „Crvenkape“ u kojoj je devojčica koja baki nosi ručak zamenjena teroristkinjom, a Zli Vuk policajcem grešne savesti…

Poznato je da je Ošii, uvek temeljit u svom stvaralaštvu, pažljivo proučavao istorijat „Crvenkape“ kao bajke, i za osnovu svog scenarija odabrao njen najstariji poznati zapis, ujedno i najbrutalniji – sačinio ga je Žan-Batist Viktor Smit godine 1870, mnogo pre nego što je Šarl Pero cenzurisao sve previše krvave i nedovoljno poučne delove, i  pre no što su braća Grim dodatno zašećerila priču i prilagodila je deci. Na taj način, paradoksalno, uprkos alternativnoj istoriji, dizelpank estetici i političkim zapetljancijama, „Jin-Roh“ spada u najvernije adaptacije koje je neka bajka doživela na velikom ekranu – o kreativnoj interpretaciji da i ne govorimo.

Take that, Disney.

ŠTA: CIKLUS ANIME KLASIKA – JIN-ROH: THE WOLF BRIGADE
KADA: 18.11.2013. od 19:30h
GDE: Klub Sakurabana, Pop Lukina 6

CIKLUS ANIME KLASIKA – “NINJA SCROLL”

Ponedeljak

 

Ukoliko uspešno preživimo vikend na Sajmu knjiga (predstavljanje „Ikigamija“ u petak, i pakleni kombo gostovanja na štandu ambasade Japana i kospleja u Strip sali u subotu), u ponedeljak nastavljamo da popunjavamo rupe u vašoj opštoj kulturi kada je poznavanje japanske animacije u pitanju. Predstoji vam film za koji je malo reći da važi za kultni, i koji i dan danas među starijim fanovima – onima koji su u svet anime opsesije zakoračili negde u poslednjoj deceniji prošloga veka – izaziva blaženi osmeh praćen po kojom muževnom suzom nostalgije. Ladies and gentlemen, we give you „Ninja Scroll“!

Istorijski spektakl „Ninja Scroll“, koji s realnom istorijom baš i nema mnogo veze al’ ‘ajde, godine 1993. za studio Madhouse je režirao Jošiaki Kavađiri, jedan od najrelevantijih anime reditelja 90-tih i ranih dve’iljaditih kada je žario i palio svojim uvek po istom receptu pravljenim filmovima. Sva njegova ostvarenja imaju sličan zaplet, gotovo identičnu karakterizaciju likova, prepoznatljiv dizajn, i oprobanu mešavinu akcije, nasilja, seksa i grotesknih scena – do te mere da su ga optuživali da godinama iznova i iznova snima jedan te isti film. S obzirom da su se anime trendovi promenili, for better or for worse, Kavađiri je u međuvremenu u priličnoj meri pao u zaborav, a ironično je da se danas kao njegovo najbolje rediteljsko ostvarenje navodi jedini projekat koji nije radio po sopstvenom scenariju – televizijska serija „X“, snimljena po mangi čuvenih CLAMP-ica.

Što se radnje filma tiče, prilično je jednostavna: bavimo se roninom po imenu Đubei koji se jednog dana, neopravdano i ničim izazvano, našao upetljan u interni sukob između dva klana nindži. Dok Đubei pokušava da preživi između dve vatre – a nindže koje ga napadaju listom imaju uvrnute, da ne kažemo perverzne supermoći i ozbiljne potrebe za podužim razgovorom s psihijatrom – ispostavlja se da iza svega stoji njegov davni neprijatelj, čovek koga je svojevremeno on lično skratio za glavu. (Zamalo da kažem da nije slučajnost ako vam je ovaj zaplet zaličio na TV seriju „Basilisk“, pošto je film inspirisan romanom „The Kouga Ninja Scrolls“ iz davne 1958. godine po kome je ova serija i rađena – ali onda se setih da vrlo verovatno niste gledali ni „Basilisk“…)

Glavni razlog za popularnost koju „Ninja Scroll“ uživa na Zapadu je to što se pojavio u pravo vreme: sredinom 90-tih, kad su zapadnjački geekovi tek otkrivali anime carstvo i medij doživljavali kao superioran oblik zabave za odrasle, ovo je bio pravi film po meri gledalaca – nasilan, dinamičan, egzotičan, nastran, pun akcije i pre svega distinktivno japanski. Da se film pojavio u današnja vremena, kada već postoji generacija publike odrasla na animeu, s ukusom formiranim u skladu s trenutnim trendovima, pitanje je da li bi prošao tako zapaženo. Ovog ponedeljka, s početkom u 19:30, na vama je da prosudite da li je jedina vrednost „Ninja Scrolla“ nostalgija, ili ima da ponudi nešto i mlađim naraštajima.

Dužnost nam je da napomenemo da film nije za konzervativce, lako uvredljive i malu decu, ali na osnovu opisa to ste mogli da zaključite i sami…

ŠTA: CIKLUS ANIME KLASIKA – WINGS OF HONNEAMISE
KADA: 28.10.2013. od 19:30h
GDE: Klub Sakurabana, Pop Lukina 6

%d bloggers like this: